Ispračaj u zasluženu penziju

Penzija je ona vremenska tačka koja nam na početku radnog vijeka djeluje kao nedostižna stanica, ali životni voz nas nestvarno brzo doveze do nje.

Tako dođe i dan kad se opraštaš od radnog okruženja, dragih kolega i sa sjetom, ali i izvjesnim olakšanjem ideš u zasluženu mirovinu. Kad bibliotekarka završi svoj radni vijek, onda cijelo sazviježđe knjiga iz bogate školske biblioteke ostaje kao najrječitiji podsjetnik o prolaznosti vremena i vječnosti umjetnosti i znanja.

Mirjana Cuca, bibliotekarka naše škole, iza sebe ima mnogo profesionalnih uspjeha, ali ratnim generacijama ostat će u sjećanju kao profesorica maternjeg jezika i književnosti. Biblioteka je bila njena velika ljubav i ambijent najsmirenijeg posla na svijetu. “Uvijek sam zamišljao raj kao neku vrstu biblioteke”, davno je zapisao Borhes, a naša Mirjana je čitav radni vijek tome svjedočila. Uz prigodne darove ispratili smo je u zasluženu penziju uz najiskrenije želje da se uvijek osjeća dijelom našeg kolektiva i svoje biblioteke, a penzionerske dane da provede u zdravlju, miru i sreći.