DAN ŠKOLE
Danas mi je rođendan.
Četrdeset i drugi. Prvi put, nakon mnogo godina proslavljam ga sama. Moji hodnici su prazni. Klupe vape za učeničkom grajom. Ne čujem zvono, jer, tišina progovara. I suviše je glasna, da bi me od nje mogli čuti svi! Svi moji učenici, ponos moj, i svi moji zaposleni, uspjeh moj. Svi su oni, ono, što sam ja, svih ovih godina.
Danas mi je rođendan! U mom holu nema nikoga da sluša dok se dičim svim vašim uspjesima u proteklih godinu dana. A, zar nije to tužno, što me sada samo zidovi slušaju, a mi, ponos smo jedni drugih?!
„Čaršija“ danas neće pjevati, ni „Ima jedan svijet“, jer i danas i uvijek, želim biti ovdje, da vas gledam, da se ponosim i da nastavimo nizati uspjehe kad se stanje nesreće u zemlji pretvori u stanje sreće, a sada … Sada vas samo želim zamoliti, ostanite kod kuće jer to je najmanje što možete učiniti za mene, za svoje porodice, svoje najmilije, za sebe, a naše nastavno osoblje oduvijek je bilo i ponos našeg grada koje se bavi izradom zaštitnih maski prevashodno za sve naše zaposlenike, ali i doniranjem za medicinare i stanovnike grada!
„Sretan Dan škole, svim učenicima i zaposlenicima uz najiskrenije želje da vas sreća i zdravlje prate!“
